Vest da je sportski direktor vaterpolo kluba „Radnički” sredinom avgusta podneo ostavku na tu funkciju prošla je gotovo neprimećeno. Odlaskom Jugoslava Vasovića još jedan kragujevački sportski projekat će, po svemu sudeći, doživeti sudbinu istoimenog košarkaškog kluba. 
Vaterpolo klub „Radnički” 2014. godine bio je vicešampion Evrope, a njegov tim su činili srpski, hrvatski i crnogorski reprezentativci (Filipović, Burić, Radić). Godinu dana pre igranja finala Lige šampiona, u debitantskom nastupu u Evropi, klub iz Šumadije osvojio je Kup Evrope.

Iako je od velikog uspeha prošlo samo dve godine, klub se nalazi u teškoj, gotovo bezizlaznoj finansijskoj situaciji. Račun kluba je blokiran, pa ga ove godine neće biti niti u Triglav regionalnoj ligi, niti u Prvoj srpskoj. Igrači su polako počeli da traže nova uhlebljenja, pa su u klubu ostali samo mlađe kategorije. Ipak, po Vasovićevim rečima kraj “Radničkog” nije i kraj vaterpolo sna u Kragujevcu.

Kakvo je trenutno stanje u VK Radničkom. Znamo da je račun u blokadi,  da ni jedan igrač nije pod ugovorom. Kako u novu sezonu?

- Nažalost,  u ovom trenutku klub postoji samo na papiru. To znači da, koliko ja znam, zvanično u klubu nema više nikoga. Dao sam ostavku početkom avgusta, a isto su uradili i neki treneri koji su dali otkaz ili im je istekao ugovor. Igrača prvog tima, pod ugovorom, nema od juna. Mlađe kategorije, odnosno svi klinci, prešli su u novi klub, iz prostog razloga da bi mogli da nastave da se takmiče. VK „Radnički” nije mogao više da se takmiči.

Vi već duže vreme upozoravate da klub ne može da funcioniše bez predsednika i uprave, ali to kao da niko ne čuje.

- Poprilično je komplikovana situacija vezana za to. To je bio vruć krompir u tom trenutku, tako da je bilo teško naći bilo koga ko bi se usudio i seo na vrelu stolicu. U februaru 2015. godine preminuo je predsednik kluba, Darko Milačić i od tada nismo imali predsednika.

Koliko je potrebno novca za puki opstanak kluba?

- U klupski budžet ulaze svi troškovi utakmica kod kuće i na strani, potom plate zaposlenima, trenerima. Klubu koji ima sve mlađe kategorije, sa sedam osam trenera, plus prvi tim, sa dva-tri trenera, ukupno je potrebno oko 20 miliona dinara.

Dakle, Radnički više ne postoji, međutim, vi ste još uvek u Kragujevcu!

- Mi smo pre nekoliko godina osnovali Kragujevački vaterpolo klub „Radnički 2012”. Sve mlađe kategorije prešle su u taj klub. Još nije zvanično, ali ponuđena mi je ista funkcija u tom klubu, dakle da budem sportski direktor. Klub je izborio viši rang takmičenja i sledeće sezone nastupaće u prvoj B ligi.

Taj klub je zamišljen kao filijala „Radničkog” u kome su nastupali kadeti i juniori. Osnovali su ga divni ljudi, entuzijasti, koji žele da stvaraju nešto novo i žive za vaterpolo.

Koje su ambicije novog kluba u ovoj sezoni?

- Pre svega stabilizacija kluba. Da nam najstariji igrači napreduju, a rezultat u ovom trenutku nije primaran. Bilo bi lepo da uđemo u prvu ligu, ali to trenutno nije objektiv.

Postoji stara pošalica: ili si plivač ili Kragujevčanin. Koliko je postojanje vaterpolo kluba u Kragujevcu, njegov nagli uspon, osvajanje evropskog trofeja bio realan?

- S obzirom na snagu tima rezultat je bio realan. Sa druge strane, klub je nakon tog rezultata počeo da se davi, na kraju se i udavio, pa je očigledno sve to bilo prebrzo. Ekipa je bila sastavljena od odličnih igrača, i upravo tada su nastali svi problemi koji su se vukli narednih godina. Pre svega dugovi, zvanično u blokadi 14 miliona, ali su realno oni veći. Duguje se svima...

Pre šest-sedam godina izjavili ste da ne vidite sebi mesto u našem vaterpolu. Da se mnogo problema iz države prenosi u sport. Da su političke igre deo sporta. Ipak, prihvatili ste poziciju u Radničkom. Zašto?

- Izgleda da sam tada bio pametniji. Ceo život sam u vaterpolu, od 1981. godine kada sam prvi put otišao na bezen, a kada ti se ukaže prilika da radiš nešto što voliš onda se to ne odbija. I dalje mislim da mogu mnogo da uradim za ovaj sport, a sve što sam rekao pre šest-sedam godina apsolutno je tačno.

U Kragujevac sam došao da bih se posvetio mlađim kategorijama i da na duže staze izgradimo dobru školu vaterpola. To će mi sada u novom klubu biti primarni zadatak.

Prlainovićevu izjavu mnogi su pogrešno shvatili, pa i zloupotrebili. Naš šampion je govorio isključivo o budućnosti vaterpola. Kako po vama izgleda ta budućnost?

- Nije govorio samo o vatepolu, već o svim kolektivnim sportovima. Sama budućnost vaterpola u Srbiji je sa jedne strane dobra. Imamo rezultate u svim kategorijama ili odlične ili zadovoljavajuće. Prlainović je želeo da ukaže na stanje u klubovima koji bi trebali da stvaraju igrače, koji će nastaviti da rade ono što rade danas momci koji su nam doneli sva zlata koja je bilo moguće osvojiti.

Znamo situaciju u Beogradu i Novom Sadu. A kakve su prilike u unutrašnjosti Srbije?

- Negde dobre, negde loše. Recimo, Vrnjačka banja još uvek ima 25-metarski bazen u hotelu „Breza”, gde se radi sa mlađim kategorijama. Ostale selekcije rade samo tokom leta. Ista je situacija i u Kraljevu i u Nišu. U Kruševcu ima dosta talentovane dece. Situacija nije tako loša, ali mora da se napravim iskorak - napredak  u odnosu na situaciju od pre pet-šest godina.