Sednice Skupštine Srbije, ove nedelje, obeležile su oštre polemike opozicije i vladajuće većine, kao i brojne pauze ne bi li se umirila uzavrela atmosfera i zaustavilo vređanje.

Optužbe za korupciju, „muljanje”, mahinacije, ubrzo bi se pretvorile u „pokliče” iz klupa „Vi ste kriminalac”, „Vi ste bandit”, „Eto pokrali ste”. A kad ni to nije bilo dovoljno, jedan od poslanika je, drugu stranu napao rečima „Vi zločinci jedni”.

Salve uvreda zaustavljane su kratkim pauzama. Sednica bi se nastavila mirnijim tokom, a onda ponovo sve ispočetka. Tek oni skoncentrisaniji posmatrači mogu da razaberu, da se iz ove gungule, razmatra o amandmanima na izmene i dopune Zakona o lukama i plovidbi na unutrašnjim vodama.

Ukratko, „odlična reklama“ za „Nedelju parlamentarizma” u Srbiji, koju organizuju Narodna skupština Republike Srbije i inicijativa „Otvoreni parlament”. U pitanju je serija događaja i aktivnosti kojima se otvara forum za razgovor o parlamentarnoj demokratiji i učešću građana u demokratskim procesima.

U okviru ove manifestacije Kragujevčani su bili u prilici da razgovaraju sa narodnim poslanikom Nenadom Božićem, a u sklopu programa „Roma centra” koji se zove „Otvorena vrata za građane i građanke”. Uz kafu, u opuštenoj atmosferi, Božić je sa sugrađanima razgovarao, između ostalog, i o tome kako uopšte poslanici doznaju za probleme naroda.

Inače, on je poslanik iz redova „Dosta je bilo” i novo je lice na političkoj sceni Srbije. Prvi put je u skupštinskom sazivu, pa samim tim i više nego zanimljiv da odgovori na pitanja kako iz njegovog ugla izgleda republička Skupština.

U kojoj su meri republički poslanici, zaista, glas naroda u Skupštini?

- Mislim, na osnovu svog skromnog iskustva, da je u suštini u Srbiji parlament paravan za demokratiju. Ustav kaže da je to najviši organ vlasti, a moj utisak je da vladaju stranke, odnosno interesne grupe  preko stranaka sprovode svoju volju.

Jako loš utisak na građane ostavlja i atmosfera koja tamo vlada, bez reda, poslovnik skupštine se ne primenjuje, a to stvara neozbiljnu i nezdravu atmosferu.   

Ima li opozicija uopšte priliku da utiče na odluke vladajuće većine?

- Nažalost nema! To se najbolje vidi na primeru da ni jedan amandman opozicije, bez obzira koliko je dobar, nije uspeo da prođe raspravu. Jednostavno, većina bi digla ruke i kraj.

Imam utisak da se Skupština siluje, bez ikakvog plana rada. Događaji, sednice, odbori zakazuju se dan za dan. Sve je prilagođeno dnevnoj politici. Ukoliko je predsednik Vlade tog dana „u žiži” da tako kažemo, Skupština će se utišati, skloniti, njen rad će se minimizirati. Izvršna vlast nema plan rada i stihijski funkcioniše. S druge strane to se radi i zbog opozicije, jednostavno da se ne zna šta je sledeće na dnevnom redu i da ne može dobro da se pripremi za rad.

Jesu li se u ovom sazivu narodni poslanici iz Kragujevca do sada sastali i eventualno napravili neku strategiju delovanja u Skupštini? Dogovorili šta je to bitno za Kragujevac, Šumadiju, centralnu Srbiju?

- Nisam upoznao ranije sve poslanike, sem Veroljuba Stevanovića. U međuvremenu smo imali prilike da se upoznamo, ali takva inicijativa nije potekla ni sa jedne strane. Taj koncept da se „vuče” na jednu stranu, mislim da nije dobar.  Sa druge strane, za neke stvari je veoma važno da se zaista dogovorimo. Bojim se da ne bi bilo odgovora sa druge srane, jer je pitanje koliko to odgovara njihovim strankama. To je možda i najveći problem. Takva ideja mi lično ne bi smetala i spreman sam sa svima da razgovoram, a možda i da budem inicijator jednog takvog sastanka.

Šta mislite o najnovijim izmenama Zakona o finansiranju lokalne samouprave?

- Imao sam mali duel sa aktuelnom ministarkom o tom pitanju. Tim zakonom je smanjen priliv sredstava lokalnim samoupravama. Vladajuća stranka to brani time što će navodna da se poveća prihod od poreza generalno, a bez obzira što je smanjen procenat, doći će sve na isto. Ukratko, oni smatraju da lokalne samouprave time nisu ništa izgubile. To su samo prognoze.

Smatram da moj argument, da ako neka lokalna samouprava više prihoduje, ako se više ljudi zaposli, ako se poveća prosečna plata, zašto se to ne bi odmah osetilo. Mislim da to nije dobro i da je to jedan pokušaj, pre svega zbog konsolidacije republičkog budžeta, da se uzme novac gde god se može. Od plata, od penzionera, od lokalne samouprave i na taj način da pokuša da se ostvari finansijska stabilnost.

Argumentacija većine nije na mestu, uveren sam da je lokalnim samoupravama potrebno mnogo više sredstava.

Novo ste lice na političkoj sceni. Zašto ste uopšte odlučili da udjete u političke vode?

- Kad sam krenuo da se bavim privatnim biznisom smatrao sam da svako treba da se bavi onim što najbolje zna. Kako sam se susretao sa životnim problemima, počeo sam da shvatam koliko je naše društvo nesređeno. Želim da moja deca žive i rade u uređenom društvu - ukoliko je to moguće.

Generacija naših roditelja nije se oduprla onome što se dešavalo osamdestih, i danas se još koprcamo u greškama iz tog vremena. Mi smo još uvek u tranziciji iako je prošlo dve decenije od tada. To je moj jedini motiv. Poslanička plata nije tolika da mi mene lično motivisala, taj novac mogu da zaradim u privatnom poslu, ali sam rešio možda i da žrtvujem sebe. Ne možemo stalno da budemo u komforu.

Mislite li da Skupštini potrebno više ljudi iz realnog sektora?

- Mislim da to nije presudno. Po meni ključna stvar je da dođu ljudi koji su „čisti”. Da imaju najbolje namere, bez interesa da uđu u politiku zbog lične koristi. Ako je tako, onda bi idealno bilo da narodni poslanici budu slika društva.  Moj utisak je da ljudi iz realnog sektora zaziru od politike.

Sa druge strane, bojim se da je jedan broj poslanika, najblaže rečeno – ograničen. To su ljudi koji nešto čitaju sa nekih papira, a nažalost ni to ne razumeju. To se najbolje vidi na odborima, gde većina samo statira. Nema konstruktivnog razgovora da nešto zajednički uradimo bez obzira na drugačije poglede na politiku.  

Jedan broj poslanika ima skupštinski staž i od 15 do 20 godina. Kolega, koji je prvi put došao u Skupštinu, kao i ja u ovom sazivu, prokomentarisao je da mu sve liči na 1. septembar kad se đaci ponovo okupe u klupama, svi se znaju, pa prepričavaju dogodovštine sa raspusta.