Radnici kragujevačke fabrike automobila, umesto dva, odmarali su proteklog vikenda četiri dana. Naime, proizvodnja FIAT-a 500L ponovo je privremeno bila prekinuta,u petak, 7. oktobra, kao i u ponedeljak, 10. oktobra. Ovakve vesti gotovo po pravilu zabrinu Kragujevčane, ali ne i one zaposlene u ovoj fabrici.

Međutim, ono što mnogo više zabrivanja od privremenih prekida proizvodnje je što se ni nakon nekoliko meseci od izjašnjavanja zaposlenih o socijalnom programu u kompaniji FAS, nije obelodanjeno koliko je radnika odlučilo da napusti fabriku uz otpremnine. Zašto je i taj podatak kao i mnogi drugi pod velom tajne – ostaje misterija. Doći do pravih informacija sa „vrha” ove fabrike gotovo je nemoguće. Pokoje šture saopštenje samo podgreva pojedina govorkanja po čaršiji. 

Zato smo neke od odgovora vezanih za poslovanje i budućnost ove fabrike pokušali da saznamo od Zorana Markovića, predsednika samostalnog sindikata metalaca „FIAT automobila Srbija”.

Menadžment, ali i Vlada Srbije, kao suvlasnik kompanije, ne saopštavaju tačan broj radnika koji su početkom jula ostali bez posla. Zna li se tačan broj radnika koji je napustio FIAT i zašto je to poslovna tajna?

- Zbog čega je poslovna tajna ne znam, ali tačan broj se zna. Tačnije, zna se broj radnika kojima su isplaćene otpremnine. Ipak, ono šta ja mogu da kažem, jeste da trenutno u fabrici ima preko 2.000 radnika.

Računica

Po svemu sudeći, ostalo je onoliko radnika koliko u toj kompaniji, prema ugovoru Fijata i države Srbije iz septembra 2008, treba da bude 2018. godine.

Tim ugovorom predviđeno je da u zajedničkoj fabrici FIAT-a i države Srbije do 2018. bude angažovano 2.433 radnika.

Da li se smanjenje broja radnika odrazilo na plate onih koji su ostali?

- Indirektno da, kada smo radili u tri smene, prema kolektivnom ugovoru i pozitivnim propisima republike Srbije,  noćni rad je nosio sa sobom i određeni dodatak od 30 procenata. Prelaskom u dve smene radnici su ostali bez tog novčanog dodatka, a to se odrazilo i na zaradu.

Od pet do 10 dana mesečno radnici su imali i noćni rad, tako da otprilike plate su manje od četiri do osam odsto.

Bilo je reči, još početkom septembra, da je pala i poslednja barijera za bescarinski izvoz FIAT-a u evroazijski region. Kazahstan, odnosno tamošnje ministarstvo spoljnjih poslova, obećalo je, da će ta zemlja dati svoj glas za to na sledećem Savetu Evroazijske-ekonomske unije. Ipak, ništa se nije dogodilo.

- To kreće tek od početka 2017. godine. Predsednik Kazahstana (Nursultan Nazarbajev; prim.aut) je prilikom posete Srbije dogovorio, odnosno dao saglasnost da ta zemlja neće kočiti izvoz FIAT-a 500L, ali tek od 2017. godine.

Da li znači da oni koji odlučuju u FIAT-u, bar kada je reč o kragujevačkoj fabrici, ustvari taktiziraju sa novim modelom? Da li on zavisi od tržišta  Evro-azije?

- Mislim da ne zavisi. Svi znamo da je osnovni ugovor sadržao određene klauzule, u kojima stoji da će 2014. godine biti drugi model. Ali da bi se stvorili uslovi, država je morala da ispuni određene preuzete obaveze, od sređivanja saobraćajnica, tunela, železnice, kao što je i FIAT, imao određene obaveze. Međutim, ni jedni ni drugi nisu ispoštovali svoje obaveze, pa je napravljen kompromis. Da bi došao novi model, mora postojati saglasnost grupacije, kao većinskog vlasnika (67 odsto), ali i odluka Vlade republike Srbije. Ako država ne uloži svoj novac, onda se postavlja pitanja zašto bi FIAT sam ulagao.

Primera radi, da bi počela proizvodnja u Burzi, Turska je izdvojila milijardu evra ulaganja. Nelogično je da će sama grupacija pokrenuti proizvodnju sama, bez učešća države.

Stiglo obećanje

Pitanje brige države o sopstvenom kapitalu ogleda se i u tome da već  duže vremena Vlada nije imenovala svog člana (po ugovoru postoje dva člana predstavnika državnog kapitala) u Nadzornom odboru.

Naš sagovornik kaže da je prilikom susreta sa Vučićem dobio obećanje da će napokon biti imenovan još jedan član Nadzornog odbora, kako bi u kompaniji, posle godinu i više dana, počeli da funkcionišu i organi upravljanja.

Koliko državu uopšte interesuje ono što se dešava sa kragujevačkom fabrikom? Drugim rečima koliko država brine o svom kapitalu?

- Početkom leta, zbog otpuštanja radnika, imali smo dva sastanka sa premijerom Aleksandrom Vučićem i dobili uveravanja da je FIAT bitan za državu, zbog izvoza, povećanja BDP-a... Međutim, mislim da je u prethodnom periodu, ali i sada, država dosta statična. Ne želim da kažem da su prethodnici bili agilniji, jer u tom trenutku dolazak FIAT-a je bio „bum”. Vlada se u dogovoru sa MMF-om okreće manjim investicijama. Nedavno je doneta odluka o subvencijama, po kojoj, ne znam koliko miliona evra, će biti podsticaj za zapošljavanje po regionima.

Mi ovde imamo tu famu, naročito zbog onog famoznog zacrnjenog ugovora, koliko je država dala, a niko se ne pita koliko je država dobila. Zbog same vrednosti proizvoda FIAT je veliki, najveći izvoznik.

Kad pogledamo šta je najveći problem u celoj državi, to je gašenje privrede. Mi danas u Kragujevcu, nemamo preduzeće koje radi - ostao je FIAT i „Zastava oružje”, sve ostalo je u stečaju, likvidaciji ili su preduzeća razmontirana. Nemamo preduzeće koje radi, a od metalskog grada, sveli smo se na samo 4.000 metalskih radnika. I ta mala preduzeća koja rade su na kolenima, na ivici egzistencije.  

Ideja je bila da „Automobili” budu stožer oko kojeg će se okupiti sva ovdašnja preduzeća, ali nažalost, do toga, do današnjeg dana, nije došlo.

Da li je sindikat učinio sve da zaštiti radnike prilikom proglašenja viškova u FCA, ili su vam bile „vezene ruke”?

- Ta dilema uvek stoji. Ono što moramo da priznamo, sindikat je još od oktobra meseca prošle godine pregovarao o povećanju plate. Imamo fingirane statističke podatke, to je svima jasno, pa je povećanje zarada bilo realno. Tada je dato obećanje da se neće podizati plate, ali da neće biti ni otpuštanje radnika.

A onda smo dobili, nakon 10 meseci, odluku, gotovo ultimatum, da se broj radnika smanjuje za jednu smenu. U toj situaciji, vrlo neprijatnoj, mi smo se, kao sindikat, potrudili da radnici dobiju maksimum. Otišli su sa otpremninama iznad proseka. Realno, od 4.000 do 15.000 evra je bila otpremnina.

Prema uredbi Vlade, stari radnici ne bi mogli da uzmu više od 8.000 evra, a kod nas su pojedini uzeli od 12 do 15 hiljada evra. Moglo je više, ali dosta smo uradili izborivši se za stimulativne otpremnine.

Naš cilj je očuvanje proizvodnje, ali i povećanje broja radnika u narednom periodu.

Ukoliko se ta obećanja, a dobili smo ih, ne ispune mi ćemo svakako tražiti razgovor sa premijerom, ali izvršiti i pritisak na lokalnu samouprava.

Premijer je, ovih dana, ponovio obećanje vezano za izgradnju jedne inostrane fabrike za proizvodnju auto komponenti u Kragujevcu, koja bi trebalo da počne sa radom u roku od godinu dana, i u kojoj bi bilo angažovano između 1.000 i 1.500 radnika, otprilike onoliko koliko ih je početkom jula ostalo bez posla u FCA Srbija i njenim kooperantskim firmama.

- Nama je sam premijer sa sekretarom Ivicom Kojićem dao imena komponentaša koji su zainteresovani da dođu u Kragujevac i složili smo se da to čuvamo u tajnosti. Budite uvereni da ni jedna fabrika ne dolazi u Srbiju što nas voli, već da bi zaradili – zbog subvencija, uslova poslovanja, jeftinih energenata. Verujemo da će premijer održati obećanje i odraditi ono što je planirano.

Da li ćemo morati da čekam 2018. godinu da saznamo da li će radnici FCA početi da rade na novom modelu, ili će se na fabriku staviti katanac?

- Iskreno se nadam da će i sama grupacija i Vlada republike Srbije naći zajednički jezik. Od jula 2012. godine, pravimo 500 L, u tri varijante, što jednostavno nije isplativo ni za jednu automobilsku industriju. Takvu situaciju smo imali i u „Zastavi” – nemoguće je opstati sa jednim modelom, bez obzira na redizajn. Bez novog modela nema prosperiteta i to smo predočili Vladi, zato je i bio sastanak sa Altavilom. Uveren sam da će do novog modela doći, ali činjenica je i da će država morati da uloži svojih 33 odsto u taj model.