Kaže se da je balet sanjanje na nogama. Univerzalni jezik, izgovaran telom. Od kada postoji čovek, on pleše. Naravno, ples se razvijao vekovima i praćen muzikom uvek emotvino uticao na posmatrača. Počev od renesanse, balet se razvijao kroz različite stilove, od klasičnog do savremenog, a bio on klasično ukalupljen ili divlji, uvek je  pružao je senzualnost i razotkrivao dušu.

Mukotrpno školovanje, odricanje, rivalitet, ljubomora, sapatništvo i uostalom svaka karakterna osobina vezana za razvoj baletskog igrača, pratile su i životne dramske priče. Pa, i ne čudi onda, što je balet i sve ono što ga čini poput igrača, koreografa, proces nastanka predstave zagolicao maštu filmskih uposlenika, prenoseći na traku ovu granu scenske umetnosti i privlačeći gledaoce, pa i one kojima balet i nije toliko blizak.

Prvi je možda francuski „Balerina“ iz 1937, a najpoznatiji film iz ranog perioda „Crvene cipelice“ iz 1948. Majkla Pauela i Emerika Presburgera se upravo bavio učestalom filmskom problematikom balerine, gde one mora da bira između ljubavi i karijere. Upravo to odricanje formiralo je mnoge baletske igrače kao instiktivne i osetljive ličnosti, naročito ako se ima na umu, a uglavnom u klasičnom baletu, da igrača ima mnogo, ali da uloge solista mogu jednima da utabaju, a drugima da zacementiraju karijeru. Pored emotivnog naboja koje likovi nose, i na gledaoca ostavljaju snažan utisak.

Plesnih filmova svih žanrova je mnogo, ali usredsredimo se na one o baletu. Takvi su filmovi Herberta Rosa: „Prekretnica“ (1977), „Nižinski“ (1980) i „Plesači“ (1987), zatim internacionalni biografski spektakl „Ana Pavlova“ (1983) Emila Loteanua, a tu su i „Trupa“ (2003) „Crni Labud“ (2010), „Prva pozicija“ (2011), „Bili Eliot“ (2000), „Polina“ (2016), pa i sjajni animirani „Viktor i balerina“(2016), kao i „Bela vrana“ (2018) Rejfa Fansa koji je sniman u našoj zemlji.

Zbog autentičnosti, često su glavne uloge igrali sami baletski igrači, pa je tako Mihail Barišnjikov napravio i solidnu glumačku karijeru. Takva autentična strast izbija i iz dva filma koja ćemo danas predstaviti...

Boljšoj (2017)

U režiji Valerija Todorovskog, a prema scenariju Anastasije Palčikove, ovaj ruski film prati mladu, neobuzdanu i divlju balerinu Juliju, od detinjstva, preko školovanja na moskovskoj akademiji pa do nastupa na sceni čuvenog Boljšoj teatra. Film nema direktnu hronološku strukturu, već taj put jedne balerine prati kombinujući delove početka i završetka školovanja.

Devojčicu Juliju Olšanskaju (Ekaterina Samuilina) na polaganje prijemnog ispita u moskovsku školu dovodi nekada čuveni, a sada u alkohol zaglavljeni baletski pedagog Vladimir (Aleksandr Domogarov). Video ju je na ulici provincijskog grada Šaktinski kako pleše za novac, i prepoznaje u njoj talenat. Devojčica je divlja, neobuzdana i pomalo agresivna, ali u njoj čuvena profesorka Galina Beletskaja (Alisa Frendlih) prepoznaje talenat i prima je u klasu. I dok se Galina, nekada čuvena balerina, a sada profesorka pred penzijom, bori da zadrži Juliju u školi favorizujući je u odnosu na ostale devojčice, ona sama počinje da pati od demencije (što izaziva podsmeh i podozrenje ostalih kolega) trudeći se da dostojanstveno ode u penziju.

Sve muke školovanja prikazane su tu: beskonačna ponavljanja pozicija, surovi celodnevni treninzi, izranjavani prsti na nogama, suzbijanje rasta grudi. Godine prolaze, temperament se smiruje, i sada već odrasla devojka Julija (Margarita Simonova) se priprema za završetak školovanja i završnu predstavu u Boljšoj teatru, čuveno „Labudovo jezero“. Za ulogu solistkinje, pored Julije u konkurenciji je i njena cimerka i najbolja prijateljica Karina Kurnjikova (Ana Isaeva). Uz Juliju je glavna profesorka Galina, uz Karinu druga profesorka Ljudimila (Valentina Teličkina), a tu je i Karinina majka Vera (Irina Savitskova) koja je spremna da plati da Karina bude solista.

Da li je balet važniji od prijateljstva? Čega se sve treba odreći  zarad karijere? Kolika je cena ulaska u Boljšoj na velika vrata? Obe devojke moraju odgovoriti na ta pitanja dok se čas odluke bliži. Interesantno je da su sjajne karakterne uloge u filmu uradile i Simonova i Isajeva, iako bez prethodnog glumačkog iskustva. Simonova je prima balerina Poljskog nacionalnog baleta, dok Isajeva drži uspešnu baletsku školu u Moskvi. I ostale učenice škole i glumice u filmu su priznate mlade ruske balerine, tako da su scene igre veoma realistične, bez zamaskiranih pokreta, a za to se pobrinuo i poznati ruski koreograf Oleg Gluškov.

Darling (2017)

Danica Ćurčić, danska glumica poreklom iz Srbije igra naslovnu ulogu o ovom ostvarenju rediteljke Birgit Stermos. Ovaj danski film fokus stavlja na Darling (Danica Ćurčić), iskusnu čuvenu balerinu koja se suprugom koreografom Fransom (Gustaf Skorsgar) vraća iz Njijorka za Kopenhagen gde u Kraljevskom baletu treba na scenu da postave čuveni komad „Žizela“.

Frans je zadužen za koreografiju, a Darling bi naravno bila solista, Žizela. Međutim, već na prvim probama, Darling doživljava bol, a lekarske prognoze nisu optimistične, s obzirom da joj kuk propada. Ona će morati naglo da prekine, ne samo sa probama za novu postavku, već verovatno i karijeru. Ali, produkcija mora da se nastavi, i izbor pada na Poli (Astrid Grarup Elbo) mladu i perspektivnu balerinu. Kako bi bila od koristi, Darling predlaže Fransu da ona dodatno priprema Poli.

U početku pedagoški nastrojena, nemoć zbog sopstvene nemogućnosti igranja, polako prerasta u opsesiju i žestoko drilovanje na probama psihički i fizički slama mladu Poli. Iako je želela da od Poli napravi Žizelu kakvu je ona maštala da igra, zavist, sujeta, ucene i mešanje u Fransov deo posla prevazilazi granice i ponižavajući Poli, zapravo Darling i sama dotiče dno dovodeći i brak u krizu.

Tu su i neraščišćeni odnosi sa umetničkim direktorom baleta i njenim bivšim učiteljem Kristijanom (Urlih Tomsen). Sve to Darling će morati da proguta i izbori se sa sopstvenim demonima kako bi sačuvala brak i dostojanstvo. Dobra dramska priča koja opominje kako nezdrava posesivna ljubav kako prema drugima tako i prema životnom pozivu, može biti opasan teren sa kojeg se lako sklizne u bezobzirnost koja može uništiti i sopstveni i tuđi život i pokvariti sliku i o svemu dobrom i značajnom što je ikad učinjeno.