Kragujevačka premijera filma „Crveni barjak”, zakazana je u četvrtak od 19 sati, u SKC-u, u okviru 14. KRAF-a.

Gde je nestao spomenik Svetozaru Markoviću? A Kralju Aleksandru Prvom Karađorđeviću? Zašto je prekrivena Kunova „partizanska“ slika u opštini? Reaguje li neko na davanje naziva ulici po Draži Mihailoviću? Kragujevac kao paradigma amnezionističke kulture sećanja u Srbiji, od pravljenja džinovskih analognih fotografija za doček Josipa Broza Tita do podizanja najvećeg pravoslavnog krsta na ulazu u grad - neka su od pitanja kojima se bavi ovaj dokumentarac.

Tema filma „Crveni barjak” je istraživanje revizije jugoslovenskog i levičarskog nasleđa u Srbiji, od devedesetih godina (kada su na vlast došle anti-socijalističke političke snage) do danas, ali i revizije prethodne istorije, pre Drugog svetskog rata, od strane pobedničkih, partizanskih snaga. Mesto ove dokumentarne priče je grad Kragujevac, koji je u prošlosti, odnosno vremenu SFRJ nazivan „crvenim gradom“ zbog događaja koji su se u njemu odigrali – prvih radničkih demonstracija 1876. u organizaciji pristalica Svetozara Markovića, prve štafete mladosti 1945. godine, pa do dugogodišnjih Susreta samoupravljača „Crveni barjak”.

U filmu učestvuju: Ljubiša Ristić (reditelj i nekadašnji visoki funkcioner Jugoslovenske levice), Dr Predrag J. Marković (istoričar i potpredsednik Socijalističke partije Srbije), Boris Milićević (prvi javno deklarisani gej političar na području bivše Jugoslavije i član glavnog odbora Socijalističke partije Srbije), Borko Stefanović (osnivač Levice Srbije), Jelena Bogdanović (članica Marks 21), Ivan Mandić (Stranka slobode i pravde Kruševac), Nenad Glišić/Olga Dragaš/Damir Nedić (Crvena inicijativa Kragujevac), Pukovnik Željko Zirojević (potpredsednik SUBNOR Srbije), Mirko Čikiriz (potpredsednik Pokreta obnove Kraljevine Srbije), Veroljub Stevanović (ex-gradonačelnik Kragujevca), Saša Milenić (ex-predsednik Skupštine grada Kragujevca), Jovan Gligorijević (reditelj i pisac), Rade Milivojević (fotoreporter kragujevačke „Svetlosti”) i Zdenko Martić (muzičar iz Kragujevca).

Osim arhivskog materijala i snimaka sadašnjeg stanja socijalističkog nasleđa, film koristi i tehniku intervjua sa građanima Kragujevca (Vox populi) koji predstavljaju sopstvenu percepciju nasleđa koje je obeležilo život u zemlji koju pamte, u kojoj su rođeni i u kojoj žive. Osobenost je i autorski prepev, teksta i muzička obrada stare italijanske partizanske pesme „Bandiera Rossa“.

Autorski tim je film posvetio nedavno preminuloj umetnici i aktivistkinji Borki Pavićević, koja je reditelju više puta predložilu bavljenje temom o radu Svetozara Markovića.

Scenario i režiju potpisuje Vladimir Paunović, kameru Dragomir Čeda Miljojković, kao novinar-istraživač radio je Miroslav Čer, montažu Jasmina Miljoković, a izvršnu produkciju Marija Ilić. Originalnu muziku u filmu, prepev pesme italijanskih partizana „Bandiera Rossa”, po tekstu „Crveni barjak” Vladimira Paunovića, izvodi ad-hoc orkestar „Crvena banda”: Aleksandar Sretenović, Nenad Milanović – Pegi i Dragoslav Andrić, dok igranu ulogu „Ace Barjaka” u špici tumači Aleksandar Gubaš.