Ako želite da jedete najbolji roštilj na Balkanu, onda morate da odete do Niša ili Leskovca. To već svako zna, i nema tu velikih tajni. Osim one koju Leskovčani (ali i Meraklije) ljubomorno kriju, a to je  recept.  Neko kaže da su u pitanju drva i ćumur na kojima meso cvrči, drugi kažu da je tajni sastojak soda-bikarbona,  treći tvrde da je u pitanju čisto majstorstvo.

Ovoj tvrdnji usprotivili bi se Makedonci, pa bi se pohvalili da baš njihova „skara” ima najbogatiji ukus mesa obogaćen pravom količinom dima. Sarajlije bi na ovo skočile na noge govoreći da nema boljeg ćavapa od onog  kod Želje ili u „Petici”, kod Ferhatovića.

Iste ovakve prepirke vodile bi se i u Mađarskoj, Rumuniji, a da ne pričamo o onima u Americi, gde se vode pravi mali ratovi između roštiljdžija...

Ipak, niko od njih nije u pravu. Da najbolji roštilj stiže iz Kragujevca, potvrdilo je svetsko takmičenje u rumunskom gradu Klužu. Na najvećoj svetskoj smotri kulinara „World masters of grill”, takmičari iz preko 30 zemalja borili su se za titulu svetskog prvaka u grilovanju, a kragujevačka HoReCa asocijacija zvanično je postala svetski šampion u kategoriji jelo od mlevenog mesa.

Tim iz Kragujevca, ujedno i jedini predstavnici Srbije u ovogodišnjem takmičenju činili su: predsednik asocijacije Vujadin Vujadinović, mentor tima Vladimir Arsenijević (TUŠ „Toza Dragović”) , takmičari Vladisav Milošević, Miloš Totović i Nemanja Milovanović.

U konkurenciji od preko 500 takmičara, mladi Kragujevčani osvojili su zlatnu medalju i titulu šampiona sveta u pripremi jela od mlevenog mesa, devet srebrnih medalja i 11 bronzanih u ostalim kulinarskim disciplinama.

Predsednik HoReCa asocijacije Kragujevac Vujadin Vujadinović kome je pripala i čast da bude deo tima internacionalnog sudijskog žirija, kaže da je trijumf kragujevačkih kulinara nezabeležen uspeh u istoriji srpskog kulinarstva u ovoj kategoriji.

- Konkurencija je bila veoma jaka, poznajući kakve gastronomske sile su učestvovale na takmičenju. Naš tim je veoma mlad, ali iza sebe ima ozbiljne rezultate na takmičenjima. Verujem da je preovladao način na koji smo spremili roštilj, jer predstavlja spoj tradicionalnog ukusa srpskog roštilja i internacionalnih namirnica koje su se savršeno uklopile, objašnjava Vujadinović.

Prema njegovim rečima,  srpski roštilj je nama ukusan, ali sudijama koji dolaze iz, recimo Južne Koreje, ukus može biti jako čudan, jer su navikli na drugačiji tip roštilja i soseva. On objašnjava, da Azijati vole karamelizovano meso, sa dosta slatkih i kiselih umaka.

Slično je i sa sudijama iz Severne Amerike. Naime, oni stavljaju šećer i med na meso, pa je njihov „normalan” roštilj, nama posve neobičan.

ŠAMPIONSKI RECEPT

Za šampionski punjeni ćevap potrebno je mleveno meso, bri sir, lešnik izrezan na listiće, usitnjeni vrhovi  špargle. Sve to se roluje u dalmatinsku ili italijansku pršutu, a potom ide na gril.

Za to vreme pripremiti sos od nekoliko zrna pinjola, belog badema, belog luka, svežeg bosiljka, maslinovog ulja i parmezana. So i biber po želji. Sve se to blenduje sa malo vode, a potom reducira.   

Ovaj recept osvojio je nepca svih članova žirija.

- Jelo koje smo pripremali sadrži skoro sve namirnice karakteristične za internacionalnu kuhinju, ali smo roštiljsko meso pripremali po staroj srpskoj recepturi. Uveren sam da je to tajna našeg uspeha, smatra Vujadinović, koji nam je ovom prilikom specijalno za čitaoce našeg sajta otkrio i šampionski recept (vidi antrefile).

Ipak, nije bilo lako spremiti se za ovakvo takmičenje.

- Trudili smo se da recept bude jednostavan, ali je bilo neophodno obezbediti najkvalitetnije namirnice. Svi takmičari donose svoje namirnice sa sobom, koje moraju u putu da ostanu sveže. To smo uspeli zahvaljujući ručnim frižiderima, ali i velikoj pomoći naših prijatelja. Naime, reč je o namirnicma za 500 ljudi, što nikako nije jeftino. To je kao spremanje velike proslave, a to jednostavno iziskuje finansijska sredstva, objašnjava naš sagovornik i dodaje da je ovdašnja HoReca asocijacija podržana od strane grada Kragujevca, a najveća pomoć stigla je od mlekare „Kuč”, hotela „Zelengora” i „Metroa”.

Za pripremanje vrhunske hrane, neophodno je imati i najbolje namirnice.

- Mnogi se čude kako njihov pirinač nikada nije kao onaj koji spremaju kuvari na TV-u, a odgovor je vrelo jednostavan: oni koriste najbolji pirinač. Isto je i sa mesom, sirevima – sve mora biti najbolje, kaže Vujadinović.

Kragujevačka HoReCa asocijacija danas broji preko stotinu mladih kuvara i to iz svih krajeva Srbije, pa čak i Crne Gore. Trenutno je najteže obezbediti kuhinju kako bi svi oni mogli redovno da „treniraju”, a za prostorije su se obraćali i Skupštini grada, koja je dala neka obećanja. Ipak, kako kaže Vujadinović, nekako uspevaju da se snađu, a to najbolje pokazuju rezultati u poslednjih godinu dana, pošto se sa svih takmičenja vraćanja sa pregršta nagrada i medalja.

MEDALJA I ZA PICU

- Pripremajući se za takmičenje nismo ni primetili da postoji kategorija za picu. To smo saznali tek kada smo stigli u Kluž, kaže Vujadinović.

A onda su odlučili da otrče do prodavnice, kupe sastojke, te prijave ekipu i u ovoj kategoriji. Bez ikakve pripreme. Recept su dogovorili na licu mesta,  a ni u ovoj kategoriji nisu ostali bez nagrade.

- Možda bi i tu stiglo zlato, samo da smo imali još koji minut za dogovor, u šali kaže naš sagovornik, ponosan na mlade kuvare.