Na današnji dan 14. februara 1804. godine, na skupštini srpskih starešina u Orašcu kod Aranđelovca doneta je odluka o podizanju ustanka protiv Turaka. Za vođu je izabran Karađorđe Petrović.

1835. godine na inicijativu dramskog pisca Joakima Vujića, uz novčanu pomoć kneza Miloša Obrenovića, u Kragujevcu je osnovano prvo pozorište u Srbiji. „Knjaževsko-serbski teatar” priređivao je jednom sedmično i prazničnim danima predstave za kneza i njegove činovnike i goste, a na repertoaru su bili Vujićevi komadi ili njegovi prevodi stranih dela.

Na današnji dan, 14. februara rođena je Elizabeta Ros, a preminula je u Kragujevac, 14. februar 1915.  

Ova doktorka iz Londona (škotskog porekla), dobrovoljno se javila i došla u Kragujevac da leči teško obolele od tifusa za vreme Prvog svetskog rata.

Početkom 1915. godine, nakon nekoliko teških i ratnih meseci, Srbija se našla u veoma teškoj situaciji. Zemlja je bila razorena i značajno opustošena, vladali su glad i nemaština, bilo je mnogo ranjenika, a lekara i medicinskog osoblja veoma malo.

Ratnoj bedi pridružila se i epidemija pegavca, koja je odnela veliki broj žrtava. Od pegavca je oboleo i veći broj bolničara i lekara. Epidemija je obuhvatila i civilno stanovništvo. Oskudicu sanitetskog kadra, donekle su popunili strani lekari (200 lekara i 500 školovanih sestara).

U Srbiju tada dolaze lekari iz Rusije, Francuske, Engleske. Osim lekara, u Srbiju dolaze i humanitarne organizacije i medicinske misije iz Velike Britanije, uglavnom sa ženskim osobljem.

Ulogu glavne bolnice u Beogradu posle njegovog pada preuzele su bolnice u Nišu, Kragujevcu i Skoplju. Na čelu saniteta nalazio se pukovnik dr Lazar Genčić. Najveći centar, a ujedno i sedište Vrhovne komande, bilo je u Kragujevcu.

Kad je čula da u Srbiji nema dovoljno doktora i medicinskih sestara, bila je veoma dirnuta i odlučila je da pomogne. Ponudila se da dođe iako je vladala epidemija tifusa. Prijavila se kao dobrovoljac i pod pokroviteljstvom vlade Rusije dolazi u Srbiju sredinom januara 1915. godine.

Bila je svesna da dolazi u pakao i da će sigirno i ona oboleti. U zemlji je tada bilo tek 200 lekara i većina je dodeljena vojci. Najpre je otišla u Niš, a odatle su je poslali u Kragujevac, koga su zbog tifusa nazivali Mrtvim gradom.

Bila je lekar u Prvoj rezervnoj vojnoj bolnici u Kragujevcu, a ta bolnica sa 200 postelja bila je pretvorena zapravo u zaraznu bolnicu, koju je vodio major dr Dimitrije Antić (1874–1955), kasnije profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu.

Kad je Elizabet stigla, u bolnici je bilo oko 200 bolesnika, a svi lekari i bolničarke su ili umrli, ili ležali među pacijentima. Iako svesna svih opasnosti, dr Ros se predala poslu.

Bila je izuzetno hrabra, i znala je da nema mnogo šanse da preživi jer je tufus bio veoma rasprostranjen.

Samo nedelju dana po dolasku u Kragujevac, i dr Elizabeta Ros počela je da oseća prve znake tifusa.

Radila je sama u teškim uslovima ostajući sa bolesnicima sve dok je mogla da stoji na nogama. Kako u njenoj bolnici nije bilo sestara, pomoć joj je pritekla osoblje Bolnice škotskih sestara. Brigu o njoj vodila je dr Frensis Bejkfild i medicinske sestre Luiza Džordan, Medž Nil-Frejzer, Agnes Minišul,  koje su se dobrovoljno javile.

Posle 13 dana borbe sa tifusnom groznicom umrla je 14. februara 1915. na svoj 37. rođendan.

Dr Elizabeta Ros je uz sve vojne počasti sahranjena na groblju u Kragujevcu, februara 1915. godine. Sahrani su prusustvovali izaslanici Prestolonaslednika, Vlade, Vrhovne Komande, Crvenog Krsta, strani vojni atašei, svi lekari, lekarska misija Škotskih žena, mnogobrojni oficiri i građani.

Politika je 9. februara 1915. godine na naslovnoj strani objavila vest o smrti i sahrani dr Elizabete Ros.

izvor: wikipedia