U Knjaževsko-srpskom teatru u Kragujevcu, u četvrtak 8. oktobra, počinje 15. Joakimfesta. Na repertoaru ovogodišnjeg festivala naći će se 6 predstava. Festival će se kao i ranijih godina održati od 8. do 13. oktobra, a novina je promena imena festivala. U čitavom nizu strukturalnih promena koje je u poslednje dve godine inicirao umetnički direktor i selektor Slobodan Savić, najnovija je da festival od ove godine menja ime u Joakimfest (ranije Joakim Inter Fest).

Kao i prošle godine, Savić ostaje privržen evro-regionalnom konceptu i predstavama modernog, savremenog pozorišnog senzibiliteta i recentnog pozorišnog izraza, podjednako na planu estetike i tematike.

15. Joakimfest biće održan pod sloganom „Pozorište u izolovanom društvu”.

Četvrtak, 8. oktobar, 20 sati

„Gustav je kriv za sve”, po mađarskom crtanom filmu „Gustav”, koncept i režija Kokan Mladenović, Pozorište „Kostolanji Deže”, Subotica, Srbija

U središtu predstave je Gustav, poznati lik iz mađarskog crtanog filma. Sivi činovnik, građanin, radnik, koga eksploatišu, idealista, sluga režima. To je sve Gustav. Tada i danas. Postavlja se pitanje: u kojoj meri je on odgovoran za promene ili stagnaciju u društvu u kojem živi. Društveno, politički vrlo aktuelna predstava, koja se metaforički odnosi na stvarnost koju živimo. Veoma karakteristično za rad reditelja Kokana Mladenovića.

Petak, 9. oktobar, 20 sati

R.V.Fazbinder, „Zašto je poludeo gospodin R?, Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd, Srbija, režija Bobo Jelčić

Gospodin R. ima svoje ambicije, svoje brige i sećanja koja gaji. Dobrog je zdravlja i zdravog ljubavnog života. Međutim, jednog lepog dana, Gospodin R iznenada….

Zašto Gospodin R. poludi? I zašto ga mi, koji ne živimo u Zapadnoj Nemačkoj početkom sedamdesetih godina prošlog veka, tako dobro razumemo?

Mali čovek u čeljusti velikog sistema i medijski posredovane stvarnosti u kojoj je stalna trka za napretkom nešto poput kategoričkog imperativa. Predstava izuzetnih glumačkih dostignuća.

Subota, 10. oktobar, 20 sati

„Lutkina kuća”, H. Ibzen, Državno mađarsko pozorište, Kluž, Rumunija, režija Botond Nađ

Nora živi izolovana u (lutkinoj, porodičnoj, barbikinoj) kući, zatočena u braku i porodici kao osnovnoj ćeliji društva. Kada govorimo o podnaslovu ovogodišnjeg Festivala (Pozorište u izolovanom društvu), on referira i na ovu predstavu, ali i na većinu ovogodišnjeg repertoara.

Lutkina kuća je predstava izuzetne dramske snage, moderne pozorišne estetike, koja kontekstualizuje klasično delo u okvire savremenog, današnjeg sveta u kojem čak i supružnici, otuđeni i emocionalno izolovani jedno od drugog, komuniciraju sms porukama. Vizuelno sofisticirana predstava sa elementima muzičko-scenskog izvođenja. Nešto poput sajber Nore.

Nedelja, 11. oktobar, 20 sati

„Ko je ubio Dženis Džoplin?”,  tekst Tijana Grumić, režija Sonja Petrović, Srpsko narodno pozoriše, Novi Sad

To je intrigantna predstava sa obiljem muzičkog repertoara koja nas vodi u 1970. godinu, u sobu 105 holivudskog „Lendmark“ hotela, gde je sa samo 27 godina umrla DŽenis DŽoplin. Ko je ubio DŽenis DŽoplin – porodica, prijatelji, propale ljubavi, alkohol, droga ili društvo u kojem je živela?

Ponedeljak, 12. oktobar, 20 sati

„Filoktetova rana”, po komadu Hajnera Milera, Pozorišna laboratorija "Sfumato", Sofija, Bugarska, režija Boris Krastev

Projekat inspirisan komadom Hajnera Milera Filoktet. Predstava pokušava da poveže savremene političke duhove, uključujući koncepte post-istine, lažnih vesti i debata o migrantskoj krizi u celoj Evropi i mitu o drevnom heroju - Filoktetu. Predstava nastoji, kroz vrlo fizičku izvedbu, da pronađe i predstavi pokušaj svakog aktera koristeći silu glasa oblikuje i osvaja tela drugih.

Utorak, 13. oktobar, 20 sati

„Životinjska farma”, Dž. Orvel, režija Ljupčo Georgievski, Narodno pozorište „Anton Panov”, Strumica, Severna Makedonija

Predstava Životinjska farma je primer izolovanog društva par ekselans. Šta je danas demokratija: korupcija, totalitarizam, manipulacija, demagogija, propaganda, ispiranje mozga, kontrola. Već decenijama živimo pod kontrolom i to nam je postalo normalno, nova normalnost kako se to kaže rečnikom Kovida. Onaj koji kontroliše sadašnjost, takođe kontroliše prošlost, koja se stalno menja u zavisnosti od dnevnopolitičkih interesa vladajuće elite. A onaj ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost. To je taj vrli novi svet.