U sredu, 15. februara, na sceni Knjaževsko-srpskog teatra, od 20 časova premijerno će biti izveden Čehovljev komad „Ujka Vanja”, u režiji Jovana Grujića.

Zaplet ove drame sazdan je na jednostavnom obrascu posete: profesor Serbrjakov i njegova žena Jelena došli su na imanje profesorove prve žene s namerom da one koji tamo žive nagovore da prodaju imanje i time reše materijalni problem u kojem su se našli posle njegovog odlaska u penziju. 

- Prošlo je mnogo godina od kako sam se prvi put zapitao šta je stvarnost. Ne mogu da se setim tačno kako sam došao do tog pitanja, ali znam sigurno da nisam još došao do odgovora. Uopšteno, stvarnost je neuhvatljiva, promenjiva i individualna kategorija, menja se u odnosu na stuacije koje nam se dešavaju i formira se u odnosu na događanja u društvu koje nas okružuje. Suštinski, stvarnost se kreira u našim glavama i krhka je, veoma lako može da se preokrene, da prevrne naš život naglavačke, kaže reditelj Jovan Grujić.  

- Radeći na komadu „Ujka Vanja” sa svojim kolegama, opet sam se suočio sa ovim pitanjima shvativši da nečija stvarnost usled različitih uticaja može postati i iluzija. Onog trenutka kada tu iluziju razbijemo u parčiće gubimo tlo pod nogama, gubimo ceo sistem uverenja koja su nas vodila do tada kroz život. Shvatamo sve naše zablude i pokušavamo da uspostavimo neki novi sistem koji bi nas održavao na nogama, u životu. Tražimo neki novi smisao za koji bismo se uhvatili kao davljenik za slamčicu. Čehov je to, čini mi se, mnogo dobro znao i osećao, bio hroničar čovekovih najdubljih težnji i ostavio nam u nasleđe da se sada mi bavimo time. Suštinski, takvi procesi se događaju svakom čoveku na ovome svetu, ali, da li se kroz ove procese napreduje i šta dobijamo time, da li su ta nova iskustva i novi smisao samo nove iluzije, nove slamčice, samo sledeći stepenik koji treba razbiti? Da, svakako, na tom našem putu traženja idealne stvarnosti za nas, treba preći mnogo stepenica, suočiti se sa kolektivnim slepilom koje nas okružuje, sa nemogućnošću da tuđe razumevanje trenutnog stanja i tuđu stvarnost-iluziju razbijemo i razobličimo. I kada bismo sve to uspeli opet nas iza nekog ugla čeka neka naša nova potreba, neka nova iluzija dok život neumoljivo ide napred. Šta se nalazi na kraju tog našeg puta? Pretpostavljam da su to mir i sreća, da tome težimo, smatra Jovan Grujić.

U predstavi igraju Bratislav Slavković, Ana Todorović Dialo, Sanja Matejić, Marina Stojanović, Miloš Krstović, Đorđe Simić, Ivan Vidosavljević, Vladanka Pavlović i Mladen Knežević. Scenografiju potpisuje Milivoje Štulović, kostimografiju Jelena Janjatović, muziku Predrag Radisavljević.

Prva repriza je u petak, 17. februara.