Savez samostalnih sindikata Kragujevca uputio je Ustavnom sudu Republike Srbije inicijativu za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredaba člana 4. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama.

Inicijativa je pokrenuta na zahtev Sindikalne organizacije gradskih uprava grada Kragujevca i odnosi se na oko 450.000 zaposlenih  u ovim oblastima.

Osporenom odredbom člana 4. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama određeno je da „koeficijent izražava složenost poslova, odgovornost, uslove rada i stručnu spremu. Koeficijent sadrži i dodatak na ime naknade za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora”.

U Savezu samostalnih sindikata Kragujevca navedene odredbe člana 4. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama nisu u saglasnosti sa članovima 23, 60. i 194. Ustava Republike Srbije i Konvencijom broj 131. Međunarodne organizacije rada o utvrđivanju minimalnih plata.

- Svrha ove inicijative je da se i zaposlenima u državnim organima i javnim službama obezbedi pravo na regres za godišnji odmor i naknada za ishranu tokom rada, koji su navodno sadržani u koeficijentima za obračun zarada. Pravni stručnjaci, koje je naš sindikat angažovao, nesumnjivo su dokazali da regres za godišnji odmor i naknada za ishranu  tokom rada, nisu uključeni u koeficijent, navodi se u saopštenju Saveza samostalnih sindikata Kragujevca.

Istaknuto je, da ukoliko bi sporna davanja bila uključena u koeficijent, bez definisanja njihovog iznosa, tada radnik ne bi znao kolika je njegova naknada za rad, odnosno ne bi znao da li je ona pravična, što je suprono članu 60. Ustava Republike Srbije.

Ovim se krši i član 118. Zakona o radu, čime su zaposleni u ovim oblasatima diskriminisani, tvrde u sindikatu i dodaju da je kao dokaz izneta i činjenica da zaposlenima kojima se isplaćuje minimalna zarada, ona nije uvećana za regres za godišnji odmor i naknadu za ishranu tokom rada, što predstavnjlja kršenje Zakona o radu, članovi 111-113, ali i konvencije br. 131 Međunarodne organizacije rada.

Utvrđeno je da se nijednim aktom ne reguliše visina regresa za godišnji odmor i naknada za ishranu  tokom rada, dok su druge naknade utvrđene, jasno je da ove naknade i ne postoje.

Zato je predloženo Ustavnom sudu, da donese odluku, kojom bi se navedeni zakon proglasio suprotnim Ustavom Republike Srbije.