Samostalni umetnici, stručnjaci u kulturi i muzičari za državu ne postoje. Oni su bespomoćni i obespravljeni, namerno ili slučajno, pošto je kultura za državu i grad Kragujevac poslednja rupa na svirali, smatra Marija Ilić Paunović, članica Inicijativnog odbora Stranke slobode i pravde u Kragujevcu.

- Zašto nam je kultura poslednja na spisku, zašto je sve drugo važnije, a ona uvek stavljana na poslednje mesto? Zato što oni koji vode državu i grad imaju strah od kulture i njenih činioca. Upravo su kulturnjaci ti koji su kroz istoriju svojim rečima, slikama, delima, muzikom iskazivali pobunu, pozivali na pravdu, na slobodu, pomagali da se podižu bune i revolucije. Bili su tu kada je trebalo. Danas, kada je njima potrebna pomoć, države nema, a gradovi su slepi i nemi, navodi Marija Ilić Paunović u saopštenju SSP u Kragujevcu.

Prema njenim rečima, dvadesetak samostalnih umetnika i muzičara u Kragujevcu, traže samo da normalno prežive ovu godinu.

- Samostalni umetnici i stručnjaci u kulturi se u ovoj „kvazi neo-liberalnoj” sredini, tretiraju samo kao poreski obveznici i država ih redovno tereti za socijalno-zdravstvene doprinose, bez obzira da li su tog meseca ostvarili prihod ili ne. U vreme vanrednog stanja, samostalni umetnici, uz daleko veći broj ostalih „nevidljivih” kulturnih delatnika (nezavisna kulturna scena i sektor, individualci), bili su prinuđeni da ne rade, što je u ovom slučaju dovelo do kolapsa kulturne scene, umetnika na rubu egzistencije, lokalnih muzičara posebno, producenata u ogromnim dugovima, za razliku od budžetskog sektora koji je primao plate za nerad. I sve to, zato što država i lokalne samouprave okreću glavu i imaju „maćehinski” odnos ka kulturi, navodi Marija Ilić Paunović.

Ona smatra da ogroman postotak lokalnog bužeta za kulturu ide na plate zaposlenih u javnom sektoru, koji su minimalno radili programski i da se „budžetskom kreativnom sektoru” za virtuelne događaje daju milionski iznosi - zato je moralo doći do pravednijeg rebalansa sredstava u krizi.

Zato u Stranci slobode i pravde traže da kultura ne bude više samo elitističko pitanje, već i pitanje socijalne pravde za obespravljene kulturnjake. Da slobodni umetnici, kojih u Srbijima ima preko 2.500, a u Kragujevcu dvadesetak, budu pravedno tretirani.