Braća Luka i Marko Maksimović iz sela Božurnja kod Topole, najveći su uvoznici sadnica borovnice u Srbiji, a istovremeno i najveći proizvođači i izvoznici ovog voća u Holondiju. Ovi studenti Poljoprivrednog fakulteta gajenjem borovnice se bave tri godine i za nju kažu da je voćka milenijuma. Iako još uvek nije toliko popularna u Srbiji, Maksimovići prognoziraju da će borovnica postati nova malina.

Zbog toga su krenuli na vreme i zajedno sa kolegama iz udruženja „Šumadijska borovnica” predstavljaju pionire u gajenju ovog voća u Srbiji. Ove godine njihovi zasadi borovnice prostiru se na dva hektara, a u planu je da imanje sledeće godine prošire za još jedan. To, kako kažu, pokazuje da biznis dobro ide, pa je tako njihov prvi zasad iz 2015. godine imao 3.300 sadnica, dok su 2017. zasadili još 2.200 biljaka u saksijama. Očekuju da će treći zasad u narednoj godini imati čak 4.500 sadnica.

- Borovnicu gajimo na „banku”, koji se sastoji od treseta, stare borove piljevine i zemlje, a od prošle godine imamo i hidroponiju, to su zasadi u saksijama. Za kvalitet zemljišta su najvažniji supstrati koji mu se dodaju, a za kvalitet borovnice bitne su i sadnice, koje uvozimo iz Holandije, sistem za navodnjavanje, ali i prevremene mere zaštite. Od početka proizvodnje okružili smo se stručnjacima, a zahvaljujući fakultetu dostupna nam je i sva potrebna literatura, priča Luka Maksimović.

On objašnjava da su pre nego što su se odlučili za gajenje borovnice, odneli zemljište na analizu i istraživanja su pokazala da je reč o kiselom zemljištu. Zatim su istraživali koja bi voćka najbolje rađala na takvom terenu i tako su se odlučili za borovnicu. Da nisu pogrešili, kažu, najbolje govori njena cena na tržištu, ali i činjenica da je udruženje „Šumadijska borovnica” do sada izvezlo 10 tona ovog voća u Holandiju. Planiraju da prinos sledeće godine udvostruče, a zajedno sa kolegama iz udruženja nastoje da 2019. godine imaju spremno 160 tona za izvoz. Pored Holandije, već su bacili oko na tržište Norveške. Kroz šalu objašnjavaju da svake godine rastu za 260 posto, pa su i te prognoze realne i ostvarive.

Jedan od ključa njihovog uspeha je, kako kažu, kombinacija američke pragmatičnosti i srpske tradicije u bavljenu poljoprivredom. Naime, blizanci Luka i Marko rođeni su u Los Anđelesu i tamo su živeli do svoje sedme godine. Tada je njihov otac Časlav odlučio da sinovima pokaže život u Srbiji, a posle nekoliko poseta našoj zemlji, porodica je donela odluku da se vrati u svoju otadžbinu.

Braća su gimnaziju završila u Beogradu, a onda su zajedno upisali Poljoprivredni fakultet, Luka smer voćarstvo i vinogradarstvo, a Marko agroekonomiju. Iako su želeli da se bave poljoprivredom i sa tom namerom upisali fakultet, gajenje voća im nije padalo na pamet, sve dok njihov otac nije kupio komad zemlje u selu Božurnja. Iz tog sela je poreklom njihova majka, pa su se Maksimovići odlučili da upravo u njemu pokrenu svoju proizvodnju.

Sada se Luka i Marko trude da posao ravijaju bez očeve pomoći, a u tome im je pomogla i strana literatura, budući da im je engleski kao maternji jezik. Osmislili su automatizovan sistem gajenja borovnica, pa je tako i njihova prihrana i zalivanje kompjuterski programirano. Zasadi se zalivaju četiri puta dnevno na po 15 minuta, a u tom procesu u vodu se dodaje i prihrana koja je borovnicama potrebna.

Iako priznaju da je njihov početak bio lakši zbog toga što ih je prve dve godine finansirao otac, ovi mladi momci ističu da u Srbiji ima posla za svakog ko hoće vredno da radi, a oni su najbolji primer za to. Mladima u Srbiji poručuju da je poljoprivreda jedna od najjačih grana u Srbiji, a ko nema početni kapital može da traži pomoć od države. Tako su oni do sada koristili državne subvencije iz Uprave za agrarna plaćanja.

- Veliki je problem sa odlaskom mladih iz Srbije. Neki odlaze trbuhom za kruhom, drugi tražeći avanturu, a neki iz privatnih ili turističkih razloga. Ipak, uglavnom svi odlaze da bi stvorili bolji život, nešto što ovde ne mogu da stvore, jer misle da za to nemaju uslove i mogućnosti. Mislim da je poljoprivreda oblast od koje mladi mogu lepo da žive i zarađuju, ali pre nego što se pokažu dobri rezultati mora vredno i naporno da se radi, zaključuje Luka Maksimović.