U Srbiji ima 4.600 sela, a za 15 godina sa mape će nestati svako četvrto, pokazuju pojedina istraživanja.

Dok ljudi u gradovima nemaju šta da rade (danas u Srbiji ima oko 622.000 nezaposlenih), u selima nema ko da radi. U 86 odsto srpskih sela broj meštana konstantno se smanjuje, 40.000 kuća zvanično je napušteno, a još 145.000 je privremeno prazno.

Statistika pokazuje da u Srbiji ima više od 200 sela bez ijednog stanovnika mlađeg od 20 godina. U 986 sela stanuje manje od po 100 meštana.

Sa druge strane, u opštini Topola, na sve načine pokušavaju da preokrenu taj trend.

Postavlja se i pitanje, koji su uslovi neophodni da bi mladi ostali ili se vratili na selo.  

Najmanji problem su domaćinstva, mnogi imaju dedovinu, a još više je napuštenih domaćinstava, koja se mogu kupiti i za 20.000 evra.  Ono što je potrebno je dobra infrastruktura - putna i telekomunikaciona, jer je teško poverovati da bi neko otišao na selo i pristao da u 21. veku nema internet.

Budućnost je na selu

U opštini Topola, prema podacima Nacionalne službe za zapošljavanje, trenutno je 1.667 nezaposlenih osoba (od čega 923 žene), a samo je 13 radnih mesta na raspolaganju.

Topolci smatraju da mladi imaju svoje mesto na selu, ali da će bez podrške države, njihov ostanak ili povratak na selo biti teško izvodljiv. Meštani Topole i okoline, ipak, veruju da je njihov život mnogo bolji od gradskog, žele da njihova deca ostanu na svojoj zemlji, ali prepoznaju i sve probleme seoske sredine.

- Mladi bi trebalo da se vrate poljoprivredi, ali i da dobiju pomoć i podršku od države. Pre svega u subvencijama. Primera radi, ukoliko se opredele za sadni materijal moraju da dobiju adekvatnu sadnicu, ali i opremu. To su preduslovi da se mladi vrate na selo, ali i šansa da ova država napreduje, kaže Dragan Janković.

Da bez ulaganja, rada, ali i pametnih ulaganja nema „zdrave” sredine, slaže se i Zoran Milovančević.

- Ukoliko želimo da mlade zadržimo na selu važno je da im se obezbedi edukacija, ali i da se prilagode sredini. Nije lako živeti i raditi na selu. Problema ima mnogo. U našem kraju imali smo dosta slučajevi gde su ljudi iz velikih gradova prodavali svoje stanove, kupili za male pare imanja i nisu uspeli da se uklope. Brzo su pobegli. Poljoprivreda traži veliki rad i dosta ulaganja, kaže naš sagovornik.

- Mladih na selu u ovom kraju ima u mnogo većem broju nego u drugim opštinama. To je zato što lokalna zajednica poslednju deceniju ulaže u unapređenje infrastrukture u ruralnom području. Izgrađeni su putevi, a podsticajem iz opštinskog budžeta se podržavaju poljoprivredni proizvođači da ostanu na svojim imanjima i da se bave poljoprivrednom proizvodnjom. Moj je utisak da sa sela poslednjih godina odlazi manji broj ljudi. Ali i dalje u inostranstvo odlaze školovana deca, kaže Zora Nedović, koordinatorka lokalnog ekonomskog razvoja u opštini Topola.

Mirjana Ilić smatra da je selo budućnost, i da bi moglo još bolje da se živi, ako bi pomoć i podrška seljaku bila veća.

- Ako se mladi ne vrate na selo propašćemo, to mora svako da zna. Nije lako, ali šta meni fali. Živim na selu i troje dece školujem i hranim. Trebalo bi svi da pomognu, da se uvede veće subvencije, veće premije za mleko. Nije lako živeti na selu, al’ je lepše nego u gradu, verujte mi, tvdi Mirjana Ilić.

Poljoprivrednicima se decenijama obećava da će agrarni budžet biti bar pet odsto ukupnog budžeta. Ali ništa se ne menja! Odnos prema agraru mora se hitno promeniti. Država bi većim podsticajima veoma brzo mogla da utiče na značajan porast proizvodnje hrane, ali i na dinamičan rast izvoza, pogotovo sada kada su širom otvorena vrata ruskog tržišta.

- I da imaju i da nemaju posao u gradu, mladi bi morali da se vrate na selo. Iz mog sela je mnogo mladih ljudi pobeglo u grad, a samo zato jer su uslovi loši. Putevi i struja su najveći problem. Jesmo mi malo zabačeni, al nismo na kraj sveta. Valjda će neko i nas da pogleda. Mi tražimo samo one uslove koji su svugde normalni, zaključuje Dragana Milošević.  

Vredni domaćini

Žitelji ovog dela Šumadije su vredni domaćini, što pokazuje i statistika.

U opštini Topola, prema zvaničnim podacima iz popisa poljoprivrede koji je Republički  zavod za statistiku sproveo 2012. godine, 4.341 gazdinstvo koristi poljoprivredno zemljište. U najvećem broju imaju oranice i bašte, odnosno najčešće gaje kukuruz za zrno (njih 2.922), a zatim pšenicu i krupnik – 2.536 gazdinstava. Prema broju slede poljoprivredna domaćinstva koja proizvode ječam – 1.199, lucerku - 1.139 i detelinu (1.074).

Najveći broj gazdinstava su porodična (99,75%), a ostalo su pravna lica.

Ukupno 361 gazdinstvo bavi se mešovitom stokom uglavnom za ispašu, a ne za proizvodnju mleka, njih 452 specijalizovano je za voće, međutim najviše je onih koji se bave različitim kombinacijama useva i stoke (1.145).

Poljoprivredno zemljište u opštini Topola prostire se na 28.010 ha. Površine u društvenoj (državnoj) svojini zanemarljive su u odnosu na ukupne. Od poljoprivrednih grana najrazvijenije su voćarstvo-vinogradarstvo i ratarstvo, a najplodnije zemljište nalazi se u dolini Jasenice.

Pod zasadima voća nalazi se 5.820 hektara. Dominiraju zasadi šljive, jabuka, breskve i nektarine, a u manjem procentu i višnje i kajsije.

Na teritoriji Šumadijskog okruga poslednjih pet godina sve više je vinograda i sve više se otvaraju male vinarije sa ciljem dobijanja geografskog porekla. U opštini Topola vinogradi se prostiru na 400 ha. Najzastupljenije sorte su: Kardinal, Smederevka, Prokupac, Hamburg.

U opštini Topola, livade i pašnjaci pružaju se na oko 4.130 ha, pa je razvijeno i stočarstvo. Opština ima 7.150 goveda, od toga muznih krava 3.656. Najzastupljeniji je simentalac. Grla ovaca ima 22.154, dominira wirtemberg, a od svinja, kojih ima 19.268, najčešći je landras.

Velika šansa u razvoju preduzetništva u Srbiji leži u proizvodnji povrća i cveće pod plastenikom ili staklenikom, proizvodnja plastenika i opreme za plastenike.