Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 14. januara obeležavaju dva značajna praznika, Obrezanje Isusa Hrista i praznik Svetog Vasilija Velikog, koji se još naziva i Mali Božić, jer označava kraj božićnih svetkovina.

Sveti Vasilije Veliki, koji je živeo u 4. veku, preminuo je 379. godine, u svojoj 50. godini.

Njegov život obeležila je služba hrišćanstvu u vreme cara Konstantina, koji je omogućio slobodno ispovedanje vere. Sveti Vasilije napisao je čuvenu liturgiju, koja se u Srpskoj pravoslavnoj crkvi služi deset puta godišnje, na primer, 1. januara, uoči Božića i Bogojavljenja, tokom svih nedelja Velikog posta, na Veliki Četvrtak i Veliku Subotu.

Običaji vezani za ovaj dan imaju poseban značaj u narodnoj tradiciji. Prvi je izbegavanje svađe i prevara. Na dan Svetog Vasilija smatra se da nikako ne treba ulaziti u konflikte, jer će svađa doneti lošu sreću tokom cele godine. Takođe, treba biti oprezan i izbegavati da vas neko prevari.

Danas si i spaljuje ostatak badnjaka, koji je korišćen tokom Božića. Ovo simbolizuje završetak božićnog ciklusa i ima duboko duhovno značenje.

Pripremaju se i vasilice, obredni hlebčići posvećeni Svetom Vasiliju Velikom, koji se mesi i lomi na ovaj dan. To je deo tradicije koja okuplja porodicu u molitvi i zahvalnosti.

Ovi praznici su obeleženi crvenim slovom u bogoslužbenom kalendaru Srpske pravoslavne crkve, što ih svrstava među najvažnije dane za pravoslavne hrišćane.

Na ovaj dan vernici prisustvuju bogosluženjima i mole se za zdravlje, mir i blagoslove u narednoj godini.

Poštovanjem običaja i molitvom, praznik Svetog Vasilija Velikog unosi duh vere i zajedništva u srpske domove.

Ustaljena je i praksa da se u ponoć pažljivo gleda u nebo i posmatra vreme. Ako 14. januara padne sneg ili bude oblačno, čeka nas rodna godina. Suvo vreme, veruje se, donosi i sušnu godinu pred nama.