Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici Svetog Trifuna obeležavaju 14. februara po novom, odnosno 1. februara po starom kalendaru.

Sveti Trifun bio je jedan od Hristovih velikomučenika koji postradao za hrišćansku veru. Rođen je u selu Kampsadi u Frigiji od siromašnih roditelja. U detinjstvu čuvao guske. I još od detinjstva na njemu je bila velika blagodat Božja, te je mogao isceljivati bolesti na ljudima i na stoci, i izgoniti zle duhove.

Darovan od Boga darom čudotvorstva i isceljenja, za vreme svog života iscelio je mnoge bolesnike, isterivao demone iz mnogih ljudi i pomogao mnogima koji su mu se obraćali za pomoć.

Za vreme vladavine cara Gordija rimskim carstvom, proslavio se izlečivši carevu kćerku Gordijanu. 

Kada je na rimski presto došao car Dekije, počeli su progoni hrišćana, stradanje i mučenje. Kako nije želeo da se odrekne Hrista i svoje vere, Trifun je svirepo mučen i proganjan.

Pogubljen je od strane cara 250. godine. Sahranjen je u Kampsadi gde je i rođen.

Sveti Trifun smatra se slavom vinogradara, i zaštitnikom gostiočničara.

Na današnji dan vinogradari idu u vinograde, orezuju lozu i vinom zalivaju čokote, da bi time povratili vinogradu malaksalu snagu, posle dugog zimskog perioda.

Vinogradari kažu da "valja" da se na današnji praznik poreže barem jedan čokot vinove loze i zalije vinom - da godina bude rodna, a od jeseni vino slatko. Zbog ovog običaja, u istočnoj Srbiji Svetog Trifuna zovu i Orezač ili Zarizoj.

Osim što se proslavlja se kao „dan ljubavi i vina“ i slava vinogradara, u narodu postoje mnogi običaji i verovanja vezani za dan Svetog Trifuna.

Veruje se, recimo, da na dan Svetog Trifuna počinje proleće, a u srcima ljudi budi se ljubav prema drugima.

Ako na Svetog Trifuna pada kiša, rodiće šljiva. Ako na Trivundan padne sneg, godina će biti kišna i rodna a ako je vedro, godina će biti sušna. 

Sneg može još uveliko da iznenadi, ali se to smatralo berićetnim, pa se govorilo:

„Zatrpaj Tripo, zaspi Simo!“ (reč je o Sv. Simeonu Mirotočivom, 26. februara) iako je već sutradan, 15. februara, Sretenje, po narodnom shvatanju dan „susreta“ zime i proleća, kad se mečka na kratko probudi da vidi da li će uskoro nastati lepši dani i onda, ako oceni da će potrajati zima, vrati u pećinu da nastavi svoj zimski san.

U selima Šumadije slave se kao zavetan dan, jer se smatra da on štiti sela od grada i poplave. U Popovom polju niko ne radi teže poslove.